Veliki petak (muka Gospodinova)
Današnji obred Velikog petka razvio se od onoga koji su već u IV. st. uveli kršćani Jeruzalema nakon što je carica Helena 320. godine pronašla zagubljenu relikviju križa Kristova. Od tada su se kršćani počeli skupljati popodne na Golgoti i tamo imali službu Riječi. Obred Velikog petka (jedini dan u godini kad nema sv. mise) započinje prostracijom svećenika i poslužitelja ili pak klečanjem u šutnji. Nakon toga slijede čitanja, čiji vrhunac svake godine je Muka. Crkva nakon homilije izriče sveopću molitvu kao zaključak službe riječi.
Ove molitve su vrlo stare, te uključuju sve ljude, od pape, vjernika, katekumena, kršćana koji nisu u punom zajedništvu s katoličkom Crkvom, Židova, članova nekršćanskih religija, onih koji ne vjeruju u Boga, upravitelja država, bolesnih, gladnih, zatvorenih, putnika, iseljenika, umirućih. Slijedi klanjanje Križu. Ono počinje celebrantovim predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: “Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!” Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu, ili ga poljubiti.
Poželjno je da to učini svaki član zajednice. Dok traje poklon članova zajednice Križu, pjeva se stara tužaljka “Usta moja, opjevajte” koja stavlja u usta trpećem Isusu dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem. Posljednji dio obreda ovoga dana jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na sporednom oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupa pričesti. Liturgija završava otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.
Što znači Veliki petak za nas ljude?
Biti ljudi znači ići ususret smrti. Biti ljudi znači morati umrijeti. Ali duhovno središte teži vječnosti. Živjeti znači u ovome svijetu umrijeti. Krist je postao čovjekom. Plod njegove smrti je da je čovještvo po Isusu ušlo u samu Božju narav. To želi reći: mi smo u Bogu. Bog nas ljubi i Bog nas ljubi do te mjere da je njegova ljubav postala tijelo i tijelom ostaje. Događaj uskrsnuća vrhunac je Kristovog Križa. Nema, dakle, kod Boga smrti bez uskrsnuća. Nema Velikog petka bez uskrsnuća. Nakon žrtvene poslušnosti Sina, slijedi slavljenički odgovor Oca kojemu se pridružuje poklonstvo čovječanstva i stvorenja.
Kristov križ izvor je milosti i spasenja, ali i zadatak za svakoga kršćana. Zato naš život treba biti uronjen u Krista sve do smrti s njime. Po križu svijet više nije u tami, nego živi u svjetlu koje je omogućilo uskrsnuće. Stoga, vjernički život ne smije biti odvojen od Kristova križa jer, bez njega, sve gubi smisao.
Samo u potpunom prihvaćanju slabosti križa, slabosti naših životnih muka i križeva može se za nas pojaviti pravi Uskrs. Danas pred ovim otajstvom, vjernik se ne bi smio bojati smrti ni života. Jer sve nas vodi Onaj koji je pobijedio smrt i dao život!
Izvor: www.hkmm.de