Sv. Leonard pustinjak

Sv. Leonard je rođen u Galiji (danas Francuska) između godine 491. i 518. u plemićkoj obitelji. Živio je na dvoru kralja Klodviga. Sv. Remigije, nadbiskup u Reimsu, na Božić 496. godine pokrstio je franačkoga kralja Klodviga. Kralj se krstio na nagovor i poticaj svoje supruge pobožne Klotilde. Slijedio ga je sav puk. Klodvig je bio krsni kum Leonardu, a sv. Remigije krstitelj. Leonard je bio u službi svoga nadbiskupa. Na njegov nagovor stupa u jedan samostan blizu Orleansa. Iz poniznosti odbija biskupsku čast. Leonard živi skromno i pobožno u duhu Evanđelja. U jednoj šumi živi pustinjačkim životom. Jednom za vrijeme kraljeva lova, u pratnji cijeloga dvora, snašli su porođajni trudovi kraljicu Klotildu. Tada se Leonard usrdno pomolio i kraljici je bilo odmah lakše. U znak zahvale kralj mu daruje jednu šumu u Noblacu kod Limusina. U njoj je Leonard izgradio samostan za svoje drugove i sebe. Dobio je i povlasticu da može vratiti slobodu sužnjevima i uznicima koje susretne. Leonard se često služio tom povlasticom. Kralj ga je često posjećivao i pitao za savjet. Nije nam poznata godina svečeve blažene smrti. Pretpostavlja se da je umro oko 560. Naime, na svečev zagovor oko 1100. g. oslobođen je slavni križar Boemund od Antiohije, koji se nalazio u muslimanskom sužanjstvu. Štovanje mu se ubrzo proširilo diljem Europe. Umjetnici ga prikazuju u opatskoj odjeći s mitrom j opatskim štapom. Uz njega su okovi i lanci, a do nogu mu kleči uznik. Zaštitnik je zatvorenika, kovača i porodilja, a zazivaju ga protiv mrazeva i bolesti konja.

Izvor: www.katolicki-tjednik.com