Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori:

»Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama — njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

David doista za nj kaže:
‘Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče jezik,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju
ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
ispunit me radošću lica svoga.’
Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:
Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda.
Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.«

Riječ Gospodnja.

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
»Ti u ruci držiš sudbinu moju.«

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.