Sv. Sarbelije Makhlūf, prezbiter
Libanonski svetac koji ujedinjuje kršćane i muslimane
Sv. Sarbelije Makhlūf, poznat je u Libanonu po čudesnim ozdravljenjima onih koji posjete njegov grob i traže zagovor, kako kršćani tako i muslimani.
„Sv. Šarbel nema zemljopisnih ni konfesionalnih ograničenja. Ništa nije nemoguće za njegov zagovor i kad ljudi traže nešto, on uvijek odgovara“, rekao je za CNA maronitski svećenik o. Louis Matar, koordinator svetišta Sv. Šarbela u Annayi, Libanon, koje godišnje posjeti oko četiri milijuna ljudi – i muslimana i katolika.
Matar je odgovoran za arhiviranje tisuća medicinski potvrđenih ozdravljenja koja se pripisuju zagovoru ovoga maronitskog monaha. Kao takav posvjedočio je da su se mnoga čudesna izlječenja dogodila muslimanima.
Otkako se od 1950. službeno bilježe ozdravljenja, prikupili su više od 29 000 takvih. Prije toga, čudesa su bila potvrđivana jedino tako što bi ih posvjedočio svećenik. Sada s dostupnom naprednom medicinskom tehnologijom, za navodna se čudesa zahtijeva da osoba predoči liječničke nalaze da je bila bolesna te da je potom neobjašnjivo ozdravila.
Inače, svetište Sv. Sarbela sačinjava: samostan Sv. Marona, gdje je svetac živio 19 godina u velikoj posvećenosti molitvi, manualnom radu i kontemplativnoj tišini; te obližnja isposnička ćelija gdje je boravio u rigoroznom asketizmu i dubokom sjedinjenju s Bogom zadnjih 23 godine svoga života.
Uz samostan, hodočasnici mogu posjetiti i crkvu izgrađenu 1840., mali muzej s predmetima koje je koristio svetac, kao i mjesto njegova prvoga groba – sadašnje počivalište njegova tijela od 1952. nalazi se u posebnoj spilji-kapelici ugrađenoj u posjed.
Čak i kada je bio živ, Sarbelovi su poglavari primijetili Božju „nadnaravnu snagu“ u njegovu životu, a i neki su ga muslimani poznavali kao čudotvorca.
Duboko posvećen Božjoj prisutnosti u euharistiji, pretrpio je srčani udar dok je slavio Božansku liturgiju Maronitske Katoličke Crkve 16. prosinca 1898., preminuvši na Badnjak te godine. Svetim ga je 1977. proglasio papa Sv. Pavao VI.
Izvor: https://svjedocanstva.wordpress.com/