sv. Jelena Križarica (18. kolovoza)

Jelena (grčki; Helene znači baklja, sjaj, blistavost) je rođena godine 248. prema mišljenju i želji Engleza u Colchesteru, a Turci tvrde da je rođena u Drepanu (danas Erseki). Bila je jednostavna žena, pučanka. Imala je jednu gostionicu. Udala se za tribuna, Konstancija Klora. Dok je trudna putovala sa svojim mužem Rimskim carstvom, snašli su je porođajni bolovi pa je rodila sina Konstantina. Srbija tvrdi da je carica rodila u Nišu. Kad je njezin muž, postigao naslov Cezar, morao je po zakonu otpustiti ženu pučanku, jer rimsko pravo nije dopuštalo brak između velikaša i pučana. Tako je on otpustio svoju suprugu Jelenu, a ostavio si je sina Konstantina i oženio Teodoru, pastorku cara Maksimilijana. Jelena je bila dobra vjernica. Bilo joj je veoma teško, ali nije proklinjala niti mrzila. Tri godine poslije umire Konstancije Klor. Na njegovo mjesto dolazi mu sin Konstantin. On poziva svoju majku Jelenu na carski dvor, proglašava ju caricom i daje kovati novac s njezinim likom te joj otvara vrata carske riznice. Nama vjernicima se čini kao da je dragi Bog pogledao na poniženje i bol svete Jelene i na ljubav njezina sina prema majci. Nagrada je bila viđenje križa nad suncem i natpis: «U ovom ćeš znaku pobijediti.». Stoga je Konstantin Veliki stavio taj znak na sve stjegove i doista pobijedio svoga protivnika Maksencija u bitci kod Milvijskoga mosta, blizu Rima, 312. Glasovitim «Milanskim ukazom» proglašava slobodu progonjenim kršćanima te ukida kaznu razapinjanja na križ u cijelome carstvu 313. godine. Jelena je pronašla Isusov križ 326. godine Jeruzalemski biskup Makarije savjetovao je stavljanje neizlječivih bolesnika na tri pronađena križa. Ako se dogodi čudesno ozdravljenje na dodir jednog od njih biti će to siguran znak da se radi o Kristovom križu. Za uspomenu na taj događaj podigla je bazilike na Isusovom grobu i na mjestu pronalaska Kristova Križa. Jelena je bila tužna što joj se sin odlučio krstiti prije samog konca svoga života. Jelena je umrla 330. u Konstantinopolu, kasnijem Carigradu, a današnjem Istanbulu.

Izvor: http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1624

© Župa sv. Vida i sv. Jurja Mađarevo | Dizajn: NiV