Marijina majčinska briga prema svojim vjernim sužnjevima ljubavi
Sad, evo, iznosim ljubezne usluge koje Presveta Djevica, ta najbolja od svih majki, čini svojim vjernim slugama koji su se njoj predali.
Ona ih ljubi
Prva usluga: ona ih ljubi. Ja ljubim one koji ljube mene (Iz 8, 17): a) jer je prava njihova Majka, a majka uvijek ljubi svoje dijete, plod svoje utrobe; b) ljubi ih, zatim, iz zahvalnosti, jer i oni nju ljube istinski kao svoju dobru Majku; c) ljubi ih jer ih ljubi i Bog kao predodređenike: Jakova sam ljubio, a Ezava nisam ljubio (Rim 9, 13); d) ljubi ih, napokon, jer su joj se posvetili i jer su njezin dio i njezina baština: Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu (Sir 24, 8).
Ljubi ih nježno i nježnije nego sve majke zajedno. Kad bi bilo moguće staviti svu naravnu ljubav svih majki svijeta prema njihovoj djeci, u srce jedne majke prema njezinu jedincu, doista bi ta majka silno ljubila to dijete. Međutim, živa je istina da Marija još nježnije ljubi svoju djecu, nego bi ona majka ljubila svoga sina. Ona ljubi svoju djecu ne samo osjećajno, nego djelotvorno. Njezina je ljubav prema njima djelatna i djelotvorna kao Rebekina prema Jakovu, i još više. Ova dobra Majka, kojoj je Rebeka bila samo slika, evo što radi da svojoj djeci pribavi blagoslov nebeskoga Oca:
1. Ona, poput Rebeke, vreba zgodnu priliku da im čini dobro, da ih učini velikima i bogatima. Budući da ona vidi u Bogu sva dobra i sva zla, sreće i nesreće, blagoslove i prokletstva Božja, to već daleko prije udešava sve stvari tako da svoje sluge izbavi od svake vrste zla, a obasiplje ih dobrima svake ruke. Zato, ako netko ima dobiti kakvu dobru sreću od Boga, vjerno izvršujući povjerenu mu uzvišenu zadaću, sigurno će Marija pribaviti tu sreću kojemu od svoje odane djece i slugu, i pribavit će im milost da joj vjerno odgovore. „Ona se brine za naše poslove” – veli jedan svetac.
2. Marija ih lijepo savjetuje, kao Rebeka Jakova: Sine moj, poslušaj moje savjete (usp. Post 27, 8). Uz ostale savjete, ona ih nadahnjuje da joj donesu, naime, svoje tijelo i svoju dušu, pa da joj ih posvete kako bi mogla od njih pripremiti hranu Bogu ugodnu te da vrše sve što je naučavao Isus, riječima i primjerima. Ako im ona sama ne daje tih savjeta, ona to čini po anđelima, koji smatraju svojom najvećom čašću i ugodnošću poslušati je kad im dade naredbu da siđu na zemlju i pomognu njezinim vjernim slugama.
3. Kad im njezini ljubitelji donesu i posvete svoje tijelo i svoju dušu sa svim tjelesnim i duševnim dobrima, bez ikakva izuzetka, što onda radi ova dobra Majka? Isto ono što je nekoć Rebeka učinila s dvoje jaradi, koje joj je Jakov bio donio: a) ona ih ubije, to jest oduzme im život staroga Adama; b) zatim ih odere i oguli s njih njihovu kožu, to jest njihovu narav, naravne sklonosti, njihovo sebeljublje, svojevoljnosti i svako prianjanje za stvorenja; c) onda ih očisti od njihovih ljaga, mrlja i grijeha; d) napokon ih pripremi po Božjem ukusu, to jest na njegovu veću slavu. A budući da samo ona savršeno poznaje taj Božji ukus – tu veću Božju slavu – to onda jedino ona može bez pogreške udesiti i pripremiti naše tijelo i našu dušu prema tom neizmjerno savršenom ukusu – na tu neizmjerno tajnovitu slavu.
4. Ova dobra Majka, kad je primila savršeni dar kojim joj poklonismo same sebe, svoje vlastite zasluge i zadovoljštine u posveti, o kojoj sam već govorio, svlači s nas naše staro odijelo i krasno nas zaodijeva te nas čini dostojnima da se prikažemo svome nebeskome Ocu: a) najprije nas, dakle, oblači u čisto, novo, dragocjeno i namirisano odijelo starijega brata Ezava, koje označuje zasluge Isusa Krista, njezina Sina, koje ona drži kod sebe, to jest u svojoj vlasti, i njima raspolaže kao opća i vječna blagajnica i djeliteljica zasluga i kreposti svoga Sina Isusa. Zbilja ih ona daje i dijeli kome hoće, kada hoće i koliko hoće, kao što smo to prije vidjeli; b) zatim pokriva vrat i ruke svojih slugu kožicom ubijene i oderane jaradi. To znači da ih ona resi zaslugama i vrijednošću njihovih vlastitih djela. Zaista, ona ubija i usmrćuje sve što je u njima nečisto i nesavršeno, ali ne ništi i nimalo ne dira ono dobro što ga je milost u njima izvela. Dapače, čuva i povećava to dobro, da im bude kao nakit i snaga vratu i rukama, a to znači: ona im daje snagu da mogu nositi jaram Gospodnji, koji se nosi na vratu, i izvoditi velika djela na slavu Božju i na spas svoje bijedne braće; c) napokon, ona tom njihovom odijelu i nakitima dodaje novi miomiris, novu milost, dajući im svoje vlastito odijelo: svoje zasluge i svoje kreposti koje im je ostavila u oporuci, kako to kaže neka sveta redovnica54 iz prošloga stoljeća, umrla na glasu svetosti, a to je doznala po objavljenju. Stoga su svi Marijini ukućani, njezini vjerni sluge i robovi, obučeni u dva odijela: u odijelo njezina Sina i u njezino vlastito – sva njezina čeljad ima po dvije haljine (Izr 31, 21). Zato im se ne treba bojati studeni sa strane Isusa Krista, ako se on i bijeli kao snijeg, dok tu studen ne će moći podnijeti odbačenici jer su bez odijela, to jest lišeni su zasluga Kristovih i Presvete Djevice.
5. Napokon, ona svojim zaslugama pribavlja blagoslov Oca nebeskoga svojim slugama, premda nemaju naravnoga prava na to, pošto su mlađa braća i posinovljena djeca. U ovom sasvim novom, predragocjenom i lijepo namirisanom odijelu, oni se bez straha približavaju postelji na kojoj počiva njihov nebeski Otac i donose mu svoje tijelo i dušu, koji su im lijepo pripremljeni i uređeni. A njihov Otac, čuje i razabire njihov glas, glas bijednih grješnika; dotiče im se ruku obavijenih kožicama; osjeća miomiris njihova odijela; veselo uzima što mu je spremila Marija, njihova Majka, i prepoznajući u njima zasluge i miomiris svoga Sina i njegove Presvete Majke, daje im tri dobra: a) daje im svoj dvostruki blagoslov: blagoslov nebeske rose (Post 27, 28), to jest božansku milost, koja je sjeme vječne slave – on koji nas blagoslovi svakim nebeskim blagoslovom u Kristu (Ef 1, 3), i blagoslov rodne zemlje, to jest daje im ovaj dobri Otac svagdanji kruh i dovoljno obilje dobara ovoga svijeta; b) čini ih gospodarima njihove ostale braće, to jest odbačenika. To njihovo prvenstvo, doista se ne očituje vazda na ovome svijetu, koji u tren prolazi, a često su na njemu gospodari odbačenici prema riječima Svetog pisma: Bezbošci će se hvastati; drsko govoriti. Vidjeh obijesna zlotvora gdje se ko cedar krošnjat širi (Ps 93, 3; 36, 35). Ali svakako je prvenstvo Marijinih slugu stvarno, te će se pokazati očito na drugome svijetu u svoj vječnosti, kad će pravednici, riječima Duha Svetoga, suditi pucima i vladati narodima (Mudr 3, 8); c) napokon, Božjem Veličanstvu nije dosta što blagoslivlja Marijine sluge i njihova dobra, nego blagoslivlja i sve one koji će njih blagoslivljati, a proklinje sve koji bi njih proklinjali i progonili.
Ona ih uzdržava tjelesno i duševno
Marija iskazuje svojim vjernim slugama drugu ljubeznu uslugu, a ta je: uzdržava ih tjelesno i duševno. Daje im dva odjela, kako smo upravo vidjeli, iznosi pred njih najbiranije jelo s Božjeg stola, hrani ih kruhom života što ga je zgotovila sama. „Mila moja djeco – veli im u ime Mudrosti – nasitite se plodovima mojim (Sir 24, 19), to jest Isusom, koji je plod života što sam ga rodila za vas.“ Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala (Izr 9, 5). Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! (Pj 5, 1). To jest, dođite i jedite moga kruha, a taj je Isus Krist, i pijte vino njegove ljubavi, koje sam vam razblažila mlijekom svoje majčinske nježnosti. A budući da je blagajnica i djeliteljica darova i milosti Višnjega, određuje im dobar, dapače, najbolji dio kojim hrani i uzdržava svoju djecu i sluge. Zato su oni okrijepljeni Kruhom života, opojeni vinom koje rađa djevice. Zato ih ona nosi na svoje dojke. Zato im je tako lako nositi Isusov jaram, da mu gotovo i ne osjećaju težine, pored ulja pobožnosti kojim ga ona omekšava (Iz 10, 27).
Vodi ih i upravlja
Treće dobročinstvo koje Presveta Djevica dijeli svojim vjernim slugama, jest ovo: ona ih vodi i njima upravlja po volji svoga Sina. Rebeka je vodila svoga maloga Jakova i katkada mu davala lijepih savjeta, bilo da mu zadobije blagoslov njegova oca, bilo da ga sačuva od mržnje i progonstva njegova brata Ezava. Jednako Marija, ta Zvijezda mora, vodi sve svoje vjerne sluge u sigurnu luku. Ona im pokazuje putove vječnoga života; udaljuje ih od pogibeljnih koraka; vodi ih za ruku stazama pravde; pridržava ih kad su gotovo pali; podiže ih kad padnu; kori ih kao ljubezna majka kad što pogriješe; dapače ih kadšto ljubezno kazni. Pa zar može zalutati s puta vječnosti Marijino dijete, pokorno njoj kao svojoj ljubeznoj Majci hraniteljici i prosvijetljenoj upraviteljici! „Idući za njom – veli sv. Bernard – ne ćeš zaći s puta.“ Nemojte se bojati da će zao duh zavarati Marijino dijete, pa da će ono pasti u očitu herezu. Gdje Marija vodi, tu ne ćeš naći ni opaka duha s njegovim varkama, ni heretika s njegovim spletkama. Drži li te ona, ne ćeš pasti.
Brani ih i štiti
Četvrta ljubav koju Presveta Djevica iskazuje svojoj djeci i vjernim slugama, sastoji se u tome da ih brani i štiti protiv njihovih neprijatelja. Rebeka je svojim marom i okretnošću spasila Jakova od svih pogibelji u kojima se našao, a osobito od smrti, koju bi mu bio po svoj prilici zadao brat Ezav, jer ga je mrzio i zavidio mu kao Kain svome bratu Abelu. Tako ih Marija, dobra Majka predodređenika, skriva pod krila svoje zaštite, kao kvočka svoje piliće; govori s njima; snizuje se do njih; sažaljuje ih radi njihovih slaboća; okružuje ih, da ih obrani od sokola i jastreba, i prati ih kao vojska spremna na boj (Pj 6, 3). Kad čovjeka okružuje sto tisuća dobro uređene vojske, zar se on može bojati svojih neprijatelja? A još manje se ima bojati vjeran Marijin sluga, okružen njezinom zaštitom i njezinom vladarskom moći. Ova dobra Majka i moćna nebeska Vladarica, prije bi poslala bezbrojne čete anđela u pomoć svome sluzi, negoli bi se ikad moglo reći da je njezinog vjernog slugu, koji se njoj povjerio, ipak svladala zloća, broj i snaga njegovih neprijatelja.
Zagovara ih
Napokon, peto i najveće dobročinstvo, ljubezna Majka pribavlja svojim vjernim štovateljima: ona ih zagovara kod svoga Sina, ublažuje ga svojim molitvama, sjedinjuje ih s njime najužim vezom i u tome ih jedinstvu čuva. Rebeka je privela Jakova k ležaju njegova oca, a dobri ga se starac dotaknu, zagrli ga, pače ga poljubi veselo, jer je bio zadovoljan i sit od lijepo spremljena mu jela, koje je bio iznio preda nj; zatim, osjetivši s velikim užitkom ugodan miomiris njegova odijela, kliknu: Gle miris sina moga kao miris puna polja koje je Bog blagoslovio (Post 27, 27). To puno polje, čiji je miris toliko ugodio očevu srcu, označuje miris Marijinih kreposti i zasluga. Ona je polje puno milosti, gdje je Bog Otac zasijao pšenično zrno odabranika – svoga jedinoga Sina. Oh, kako svako Marijino dijete, kad miriše njezinim miomirisom, lijepo prima Isus Krist, Otac budućeg vijeka! Oh, kako se ono brzo i savršeno sjedinjuje s Isusom! O tome smo malo opširnije govorili malo prije.
Osim toga, kad je Marija obasula milostima svoje sinove i vjerne sužnjeve, kad im je pribavila blagoslov nebeskoga Oca i sjedinjenje s Isusom Kristom, tad ih zadržava u Isusu, a Isusa u njima; čuva ih i neprestano bdije nad njima, da ne bi izgubili Božju milost i upali u zasjede svojih neprijatelja. Ona zadržava svete u njihovoj punini, i daje im ustrajnost do konca, kako smo vidjeli. Eto to je tumačenje ove velike i stare slike predodređenja i odbačenja, koja je toliko nepoznata, a tako puna otajstava.
Izvor: http://www.monfortanci.com/Rasprava_o_pravoj_poboznosti.html#MARIJA_U_BOZJEM_PLANU_SPASENJA_I_U_ZIVOTU_CRKVE