Isusovo rođenje

Uđimo u kontemplaciju Isusova rođenja, a predstojeći tekst neka nam pomogne da lakše vizualiziramo događaj.

Prva je korak događaj: kako je, naime, iz Nazareta pošla naša Gospa, gotovo devet mjeseci blagoslovljena, kao što se u pobožnosti smije razmišljati, sjedeći na magarici; a s njom Josip i sluškinja, vodeći jedno govedo. Idu u Betlehem da uplate porez što ga je cezar nametnuo svim onim zemljama.

Druga je predodžba mjesta. Tu ću očima mašte gledati put od Nazareta do Betlehema, promatrat ću njegovu duljinu i širinu, da li je taj put ravan ili vodi kroz doline i po obroncima. Tako isto promotrit ću mjesto ili pećinu rođenja: da li je velika ili malena, niska ili visoka, kako je bila uređena.

Prva je točka da vidim osobe, naime našu Gospu, i Josipa, i sluškinju, i malog Isusa poslije poroda. Pretvorit ću se u siromaška i nevrijedno ropče pa ću ih gledati i motriti i u njihovim potrebama poslužiti, kao da sam ondje prisutan, s najvećom odanošću i počitanjem. Onda ću to primijeniti na sama sebe da uberem koji plod.

Druga je da gledam i promatram što govore, a potom da to primjenim na sebe te da uberem koji plod.

Treća je da gledam i motrim što rade, na primjer kako putuju i pate, kako se Gospodin rađa u najvećem siromaštvu; a nakon tolikih napora, nakon gladi i žeđi, nakon žege i studeni, nakon nepravdi i kleveta, kako napokon umire na križu, a sve to poradi mene. Potom ću sve to primijeniti na sebe da uberem duhovni plod.

Završit ću molitvom Oče naš.

Izvor: Sv. Ignacije Loyolski : “Duhovne vježbe”