Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik

Ignacije je bio biskup Antiohije gdje je pao u mrežu okrutoga progonstva, što ga je car Trajan pokrenuo između 98. i 117.- te, u kojemu je kršćanska zajednica bila obezglavljena. Uhićen i osuđen na smrt, Ignacije je u okovima iz Antiohije odveden u Rim, gdje je, zajedno s drugim kršćanima, trebao poslužiti za hranu divljim zvijerima, kao zabava Rimljanima, koji su slavili carevu pobjedu u Daciji.
Za vrijeme tog putovanja, Ignacije – koji je već u Antiohiji bio očitovao nebrojene znakove apostolske revnosti – dao je ono najbolje od sebe. Kršćani koji su nastanjivali gradove, kroz koje je karavana prolazila, pokušavali su ga na sve načine izbaviti od stravičnoga završetka, koji ga je očekivao. No, on ih je molio neka to ne čine, jer je njegova najveća želja bila podnijeti za Krista mučeničku smrt.

Pustite me neka budem hrana zvijerima– moli u jednoj od ukupno sedam poslanica upućenih različitim kršćanskim zajednicima: one će mi pomoći ugoditi Bogu. Božja sam pšenica. Potrebno je da me zubi zvijeri samelju, kako bih postao čisti kruh Kristov“. A, kako bi utješio one koji su uzalud pokušavali ishoditi njegovo oslobođenje: „Vi ne gubite ništa, a ja bih izgubio Boga, kada bih se uspio spasiti. Nikada više neću imati takvu progodu sjediniti se s Njime. Pustite me stoga neka se žrtvujem, sada, kada je žrtvenik pripravljen! Ujedinjeni u zbor ljubavi, pjevajte: Gospodin se dostojao sirijskog biskupa poslati s Istoka na zapad!“

Takva je volja umrijeti za Krista, što bi je netko mogao ocijeniti nezdravom, bila raširena među prvim kršćanskim zajednicima, potaknuta uvjerenjem kako je blizu drugih dolazak Kristov, onaj konačni, zvan ‘parusija’, po kome će sve stvoreno doći natrag k Ocu.
U ostalim poslanicima, posve prožetima mistikom i ljubavlju, Ignacije kršćanima preporuča neka bježa od grijeha, žive u ljubavi, čuvaju se prijestupa te napose održavaju jedinstvo Crkve: „Ondje gdje je biskup – pisao je – ondje neka bude i zajednica, kao što je Katolička Crkva ondje gdje je Isus Krist“. Tim pozivom na vidljivo jedinstvo Crkve želio je skladno povezati dva karakteristična svojstva zajednice: autoritet i darove Duha Svetoga.
Ignacije je naposljetku stigao u Rim i bio ‘samljeven’ od zvijeri, vjerojatno 107. g. Želio je naći svoj grob u utrobi divlje zvijeri, kako se nitko ne bi trebao brinuti oko njegovog pokopa. Vjerojatno, ipak nije bilo tako, jer kršćanska zajednica Antiohije oduvijek časti njegov grob na samome ulazu u grad.

Izvor: www.quovadiscroatia.com

© Župa sv. Vida i sv. Jurja Mađarevo | Dizajn: NiV