Bl. Djevica Marija Fatimska

Tri poznata i važna Gospina ukazanja su se dogodila u XIX stoljeću: u La Salette 1846. u Lourdesu 1858. i Castelpetrosu 1888. Gospa se ukazuje prvi put u XX. Stoljeću u Fatimi.

U svim ovim ukazanjima, kao i u Caravaggiu 1432. i Guadalupeu 1531. u Mexicu, Gospa se obraća djeci ili mladosti skromnih društvenih uvjeta, zapravo najčešće čobanima-pastirima; pokazujući tako svoju naklonost dušama jednostavnih i nevinih, kojima će povjeriti svoje poruke grješnom društvu koje poziva na pokajanje, molitvu i posvećenje svome Srcu da okaju uvrede i grijehe Božanskom Sinu.

Kome se Njezin sin obratio i obraćao: najprije jednostavnima, poniznima i nevinima, a nikada ne osuđujući grješnike, već grijeh. Društveni sastav apostola je bio upravo takav, da bi kasnije bili oni koji će i grčkom umu na Areopagu propovijedati. „Bog uzvisi ponizne…“

Isus je rekao apostolima i svome slušateljstvu, posebice poslije uskrsnuća da će oni biti Njegovi svjedoci od Jeruzalema, preko Galileje do nakraj svijeta. Apostoli su to prihvatili i postali svjedoci. Petar i Ivan češće ponavljaju da su oni tome svemu svjedoci.

Ovako sve ide u cijeloj povijesti Crkve do nas. Zar tako Bernardica Gospi u Lurdu ne odgovara svojim životom. Zar ona nije pravi njen svjedok? Ona odlazi u samostan. Kolegice susestre joj kažu da joj je Gospa obećala spasenje. Ona kaže da jest tako, ali samo ako izvrši sve ono što joj je povjereno. To je ono što joj je rekla da je neće spasiti od poteškoća i križa na ovome svijetu, ali ona druga, posebna nagrada ju čeka.

Još veće je kada 1878. se otvara velebna bazilika u Lurdu,  pitaju je kolegice kako se osjeća. Ona odgovara: „Bože moj da mi je biti tamo, a da me nitko ne vidi“. To govori 1000 km daleko od Lurda, gdje ju je Crkva poslala da živi svoj redovnički, samostanski, kršćanski život, da bude svjedokom Gospe i življenja Evanđelja u poniznosti i siromaštvu.
Zar nije Lucija takova. Ona kao i Bernardica prihvaća patnju, križ i pokoru i time postaje i postaju svjedoci Isusovi i Gospine poniznosti.

Jedne i druge je pratio čak i policijski progon, sprječavanja pristupa svetim mjestima, nevjerica odgovornih, ali se sve pobjeđuje u „Onome koji me krijepi“, po sv. Pavlu.
Ovdje leži razlog uspjeha i širenja Prve Crkve na svjedočenju apostola, ovdje leži neupitni uspjeh Lurda, neupitni uspjeh Fatime, jer su svjedoci istine potvrdili pokorom i izvršavanjem proroštava i naredbi. Nisu bili proroci što propovijedaju vodu, a piju odabrana vina.
Crkva, ona mjesna, a tako i sveopća ulazi za nekoliko godina s gradnjom velebne bazilike u Lurdu i gradnjom kapelice u Fatimi. To je priznanje da su ukazanja u Crkvi i za Crkvu. Kasniji dolasci papa u jedno i drugo svetište su samo daljna potvrda da je Bog tu i da je Gospina poniznost pretočena u djela poniznih i nevinih ruku malih, neznatnih ljudi.

Gospa u pravo vrijeme dolazi pomoći. U Lurd dolazi kada je crkva opsjednuta napadima poradi dogme o Bezgrješnom Začeću. Ona dolazi reći: „Ja sam Bezgrješno Začeće“. U Fatimu dolazi da kaže da je rat zlo pri kraju i da oni koji su se njime okoristili i počeli novu eru da im neće sdobriti, već da će doći vrijeme nečega većega i veselijega, ali treba iznijeti križ s pokorom čitava Crkva Božja. Ostavlja i vidljive znakove nevjernim Tomama. U Lurdu je  glasoviti izvor podno spilje koji se ulijeva u Gave, a fatimske tajne se polako otkrivaju po naređenom i obećanom slijedu. Žurbe nema kad Gospod sve ravna i vodi. Reče Bog i bi tako. Milijardama puta se ponovilo i bilo tako! Gospa se ukazivala u određeno vrijeme na određenom mjestu onoliko puta koliko je na početku obećala i u Lurdu i u Fatimi.

Prije Gospinih ukazanja u Fatimi, troje malih pastira: Lucija, Franjo i Hijacinta, stanovnici sela Aljustres u blizini Fatime,doživjeli su tri ukazanja Anđela Mira. Prvo Anđelovo ukazanje dogodilo se 1916. godine. Izgledao je kao lijepi mladić od 14 – 15 godina.
Rekao im je da mole: “Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube. Tako molite! Srce Isusovo i Marijino  pozorno slušaju vaše molitve.”
Drugo anđelovo ukazanje dogodilo se u ljeto 1916. godine. Anđeo im je poručio: “Što radite? Molite, puno molite! Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama milosrdne nakane. Neprestano prikazujte Svevišnjem molitve i žrtve! Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i molitvu za obraćenje grešnika. Tako ćete osigurati mir svojoj domovini. ”
Treće anđelovo ukazanje dogodilo se kasno1916. godine.

13. svibnja 1917. godine djeca su opazili dva svijetla, poput bljeska kada su bila sa stadima na samom vrhu brda, a kasnije im se ukazala puno niže dok su silazili svojim kućama, malo i prepadnuti od maloprijašnjih događaja. Gospu Lucija je ovako opisala:
“Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”

Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je, da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: “Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da, hoćemo.”Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.

“13. lipnja 1917. godine Gospa je poručila, da Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu. Onom tko to prihvati, obećala je spasenje, a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim je Ona okitila Njegovo prijestolje.Na dlanu desne Gospine ruke nalazilo se Srce obavijeno trnjem, koje je u njega bilo zabodeno. Prečisto Srce Marijino je izranjavano grijesima čovječanstva koje traži zadovoljštinu.

13. srpnja 1917. godine Gospa je preporučila svakodnevnu molitvu krunice. Nastavila je: “Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: “O moj Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje grešnika i za naknadu za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina.

Prva scena: Anđeo s ognjenim mačem, koji izgleda kao da će spaliti svijet. Snažnim glasom je kliktao: “Pokora, pokora, pokora!” Plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju.

Druga scena: Progon Crkve, pape, biskupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena – ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje.

Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu. Dva anđela imaju posude u kojima sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu. – Proslava i trijumf Marijinog Prečistog Srca. 19. kolovoza 1917. godine.

Gospa je došla 13. kolovoza, ali djece nije bilo jer ih je pritvorio načelnik. Ponovno se Gospa ukazala 19. kolovoza. Gospa: “Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.
“13. rujna 1917. godine Gospa će djeci: “Nastavite moliti krunicu. U listopadu će doći i naš Gospodin, sa mnom i svetim Josipom kako bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama.”

Zadnje ukazanje 1917.godine. Gospa je zamolila, da se na tom mjestu podigne kapelica. Izjavila je da je ona – Gospa od svete Krunice. Lucija je vidjela tri otajstva krunice na nebu kraj sunca, a Franjo i Jacinta samo prvo. U prvom otajstvu pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice. Sv. Josip i Isus su blagoslivljali mnoštvo ljudi. U drugom otajstvu je viđenje Žalosne Gospe i Isusa kako trpi na putu za Kalvariju. U trećem otajstvu je Gospa od Karmela, okrunjena Kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama. Dogodilo se Čudo Sunca koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi.

Kapelica, odnosno svetište, ubrzo niče s blagoslovom mjesnoga biskupa i cijele Crkve. Ono što se dalje događalo i danas događa svima nam je jasno. Bilo nam na spasenje!

Izvor: izbicno.info/

© Župa sv. Vida i sv. Jurja Mađarevo | Dizajn: NiV